Za sebe kažu da nijesu karijeristi i „ne gaze preko leševa do krajnjeg cilja”, da su skromni ljudi vezani poslovima i porodicama za Bar. Ali su muzički uvezali cijelu Crnu Goru, na svojim nastupima ugostili sve same zvijezde, svirali na svim trgovima, klubovima i pabovima. Članovi rok benda Akademia iako polako zalaze u godine, ne pucaju na velike stvari, samo žele da se ovako nastavi. A nastaviće jer trodnevne turneje po crnogorskim gradovima postaju njihova svakodnevica.

Pored intezivnih svirki, snimanja novih pjesama, spotova, veliki humanisti svoju popularnost koriste u svakoj nužnoj situaciji, proteklog mjeseca potpisali su memorandum o saradnji sa NVO „Ozon”. Akademski rokeri proslavili su prvu deceniju stvaralaštva, već početkom februara snimili su novi singl – „Ljubav zemlju pokreće”. Muziku pjesme koja je nastala još 2003. godine potpisuju Božidar Gagović i Boban Mijović, koji je zadužen i za tekst, a producent je Novak Brajović.

– Jubilej nam mnogo znači, jer znamo da smo na pravom putu. On je svakako odrednica kako dalje i sa ovoga utvrđenog kursa nećemo skrenuti. Naša muzička plovidba mora biti koloritna i stabilna. Morate uzeti u obzir da je protekla dekada vezana za rok grupu Akademia, ali i da su se svi naši bendovi u proteklih 32 godine moga i našega bavljenja muzikom naslanjali stilski na ovo što imamo danas – kazao je Božidar Gagović, vođa benda.

Na koji momenat u karijeri ste najponosniji?

- Ne znam za moment, ali činjenica da su u ekipi dobri i čestiti ljudi, koji su usput i vrlo muzikalni, a svi su iz Bara, svi su nekako generaciski blizu i svi imaju ista interesovanja u barem 80 odsto slučajeva me čini posebno ponosnim. Znate, 1987. sam počeo sa kumom Ratkom u „Ponoćnom ritmu”, 1988. sam svirao sa Gajom u Belmondu, 1997. sam svirao sa Kočom u Katapultu… To je dokaz da su naša prijateljstva vrlo stabilna, a da je naš muzički razvoj i te kako sličan.

Da li postoji nešto što bi izbjegli ili promijenili, u dosadašnjem iskustvu?

- Definitivno ne. Sve je to trebalo tako da se desi uključujući i svirke na raznim mjestima, razne sitne turbulencije, kao i ljude koji su prošli kroz band. Tu je bilo ljudi koji su svirali jednu ili dvije svirke i bili ispomoć u nekim momentima. Bilo je i pridruženih članova koji su godinama sarađivali sa nama na ovaj ili onaj način, a bilo je i utemeljivača benda koji su zbog privatnih razloga ili promjene opisa posla završavali svirku u Akademiji. Recimo, začetnik benda, gospodin Mišo Škuletić se može vratiti da svira sa nama kada god poželi. Ovo je njegov bend jednako kao i nas ostalih.

Kako ljudi u sastavu Akademie utiču na njen rad i koji su to procesi koje zajedno prolazite?

– Pa, u organizacionom smislu uglavnom sve ide preko mene, na žalost, jer najbolje znam problematiku, najviše poznajem ljude i imam najviše vremena. Ali, momci su tu da u svakom momentu budu podrška i logistika. A što se tiče muzike i snimanja autorskih kompozicija tu je ujednačeno zajedničko djelovanje svih članova, plus našeg producenta i velikog prijatelja Novaka Brajovića (eks Ružin trn).

Kruže priče da ste težak šef. Da li su istinite? Šta je povod takvih glasina?

- Šef je pomalo neprijatan i neadekvatan naziv. Prije će biti vođa, glavni i odgovorni ili tako nekako. Kao što momci umiju da cijene to što najbolje poznajem problematiku u muzičkom i organizacionom smislu, tako i ja imam respekt recimo prema starijima od sebe. Hijerarhije raznorazne se moraju poštovati. Tako smo vaspitani i zato funkcionišemo vrlo dobro. I odakle vam informacija da sam težak? Ja to tako ne doživljavam. Samo se trudim da „AkademiA” uvijek bude pri vrhu crnogorske muzičke scene, dokle god budemo radili.

Koliko ste isključivi za ideje koje dolaze van benda?

– Pa, uzimamo u obzir sve što nam je interesantno i onda pravimo koncenzus. Sve što bi moglo biti od koristi uzimamo u razmatranje.

Ko su ljudi u trenutnom sastavu Akademije?

– Gavro Gajo Ugrenović (vokal), Ratko Stanisavljević (bubnjevi), Mladen Kočo Kovačević (klavijature, glas, usna harmonika), Marko Miraš Mirković (bas) i ja. Vratili smo se prepoznatljivoj rok formaciji poslije dvogodišnjeg eksperimenta sa violinom. Naša Dina Desančić nije mogla više da izdrži naporan tempo jednog uspješnog rok benda, pored svih porodičnih i poslovnih obaveza.

Na koji ste nastup najponosniji, a za koji smatrate da je vrhunska prilika jednog benda u Crnoj Gori?

– Na svaki smo ponosni, bez razlike. Možda bi se za nijansu mogao izdvojiti ovogodišnji nastup za Novu godinu ispred Partibrejkersa i Van Goga u Budvi, kao i svi oni trgovi godinama prije u našem Baru prije „velikih zvijezda”.

Planovi benda u nekoj skorijoj budućnosti?

- Ništa specijalno i van ustaljenog ritma. Snimaćemo kao i do sada, par singlova godišnje. Tu računamo i instrumentalne radove i konvencionalne pop kompozicije od kojih ćemo poneku ekranizovati u saradnji sa čuvenom „Bubulj produkcijom”. Kad se skupi dovoljan broj singlova pjesama onda ćemo vjerovatno napraviti retrospektivni album kao onaj iz 2016. Što se tiče svirki kroz lokale idemo istim intezitetom, možda čak i malo manje. Moramo se pohvaliti savršenom saradnjom sa TO Bar i TO Budva. I tu će se otvarati mogućnosti za vrlo ozbiljne svirke.

A.Š.

---